Kriza se nastavlja

Prosinac, 2010.

Ovih dana su se sastali predsjednici vlada i ministri financija ujedinjene Europe da bi odlučili kako se suprotstaviti sve težoj krizi državnih dugova i donijeli odgovarajuće mjere koje će konačno smiriti financijsko tržište i obeshrabriti špekulatore u njihovom napadu na zajedničku valutu. I tako se još jednom vidjelo koliko je naš kontinent razjedinjen i kako nacionalni i osobni politički interesi prevladavaju nad onim zajedničkima. Euroskeptici bi ovdje zlobno primijetili ta je upravo to razlog njihovog protivljenja i da će ti interesi uvijek ostati suprotstavljeni i nepomirljivi.

Donijeti će se amandman na Lisabonski sporazum. Budući instrument zajedničke pomoći će se primjenjivati sama u "neophodnim slučajevima". Banke i privatni fondovi će sudjelovati u gubicima u slučaju pilotiranog bankrota. Kapital koji se trenutno nalazi u fondu za pomoć neće do daljnjega biti povećavan. Odlučno ne prijedlogu Tremonti-ja i Juncker-a da se pritekne emisiji eurobondova s kojima bi se financirale operacije spašavanja. Taj prijedlog su podržali i mnogi drugi, a među njima i talijanski premijer Berlusconi koji je izjavio da bi osobno radije kupio eurobond, nego nacionalne obveznice iz jednostavnog razloga što je Europa veća garancija za investitora. Ovaj puta možemo reći da na zapadu nema ništa novog. A tko stoji iza svega toga, iza ovakvog konzervativizma?

Njemačka ili preciznije rečeno njena premijerka Merkel. Da se razumijemo, mjere koje Njemačka preferira nisu sigurno protiv obrane eura i protiv zaštite od širenja financijske zaraze na ostale zemlje. Merkel mora voditi računa o dvije izuzetno bitne činjenice. Prva je ta da je njemačko izborno tijelo sito toga da "plaćaju za druge", a druga je da će to izborno tijelo uskoro biti pozvano na izbore. Naime generalni izbori će se održati 2013. godine, ali već iduće godine su u planu 7 lokalnih izbora na kojima Merkel želi ojačati svoju političku poziciju. Premijerki i njenim izbornicima se ledi krv na pomisao da bi se slabost nekih mogla prenijeti na sve uvođenjem europskih obveznica.

Sarkozy je slijedi iz sličnih razloga, izbori su u Francuskoj 2012., ali i s jednim dodatnim motivom: ne želi da se prikaže na izborima kao izolirani političar, nego onoj koji stoji uz bok vodeće europske nacije. Nakon izbora o kojima je prethodno bila riječ, vjerojatno će se konzervativna politika vodećih europskih državnika omekšati i dati mogućnost za uvođenje novih ekonomskih instrumenata za obranu eura.

Ali gledati na tako daleke staze u ovom trenutku bi se moglo pokazati kao gruba kratkovidnost. Ratificiranje amandmana na Lisabonski ugovor u nacionalnim parlamentima, koliko god se radi o ograničenom dokumentu, bi moglo dovesti do paralize političkih tokova u uniji. Uz to, u toku sljedeće 2011. godine države iz eurozone se moraju sukobiti s rekordnim refinanciranjem državnih dugova, najvećim od kada je osnovana Europska zajednica. Portugal je smatran gotovo sigurnom žrtvom, Španjolska potencijalnom, a za Italiju se smatra da neće doći do nivo na kojem bi bila neophodna intervencija. Počinje rasti i zabrinutost za već spašene Grčku i Irsku jer je sve izvjesnije da poduzete mjere nisu bile dovoljne.

Forex Osnove Forexa Osnovni grafikoni Rječnik pojmova Radno vrijeme Forex primjeri Prekonoćna kamata Svjetske valute Forex tehnike Forex platforme Prijevara Vijesti Forex software Povijest novca Izdavanje novca Forex i Brexit Forex iskustva Pandemija Špekulacije Veze